Skip to content

Kada sami sebi otežavamo život

  • by

Da li ste nekada odlučili da nešto postignete, a onda učinili sve da se to ne desi? Ako jeste, sabotirali ste sami sebe.

 Iako tvrde da žele da se promene, samosaboteri uglavnom imaju negativan stav prema životu. Govore kako im ništa ne ide od ruke i ubeđeni su da sreća dolazi samo “nekima”.

Često umišljaju da su žrtve sudbine i da ništa dobro ne može da im se desi pa tako mogu da upropaste svoje izglede u poslu, školi, ljubavi, prijateljstvu… Šta je to samosabotaža, kako može da se prepozna a kako da se prevaziđe, za “Život plus” objašnjava psihoterapeut Maja Mandić Marković.

– Stanje kada radimo protiv sebe tako što blokiramo i sprečavamo svoju efikasnost jeste samosabotaža. A sebe možemo da sabotiramo na razne načine, počev od naizgled banalnih situacija kada smo ljuti ili loše raspoloženi, ili kada zaboravimo da uradimo neke stvari ili obavimo neke telefonske razgovore, do onih kada o sebi govorimo kao o nesposobnima, nemoćnima, nekompetentnima, nedostojnim nečega, generalno ili u vezi s nekom životnom temom. Kada želimo da postignemo neki cilj a ne preduzimamo nikakve korake da se to i desi, takođe je čest vid samosabotaže, na primer kod pušača i osoba koje imaju strah od letenja. Naš strah ili nedovoljno sigurnosti i samopouzdanja da preduzmemo neku akciju i uradimo ono što smo planirali, najčešće leži u osnovi svake samosabotaže. Na primer, jedan deo mene želi da pozove prijateljicu koja me je na neki način uvredila i da raščisti situaciju verujući da je u pitanju nesporazum, dok se drugi deo boji konflikta, neprijatnog razgovora i mogućeg prekida prijateljstva. Šta radimo u toj situaciji? Uglavnom odlažemo raščišćavanje i sučeljavanje, stalno zaboravljajući da okrenemo telefon.

Kako se prepoznaje autosabotaža? 

– Depresija je često posledica dugogodišnje autosabotaže, pogotovo kod osoba koje su sklone da gutaju svoje nezadovoljstvo, povređenost i primedbe u vezi sa raznim životnim situacijama. Kada ne kažemo da nam se nešto ne dopada ili da smo povređeni, kada osećamo da nam je naneta nepravda ili da ne dobijamo ono što zaslužujemo, taj spisak postaje sve duži, a skladište progutane negativne energije sve dublje. Na kraju, toliko smo povređeni, puni bola i nezadovoljstva da više nemamo snage da se pokrenemo i učinimo bilo šta.

Da li je i preterana skromnost vid samosabotaže?

– Preterana skromnost obično je bazirana na negativnom stavu usvojenom još u detinjstvu kada smo dobijali poruke tipa “ružno je hvaliti se”, “nemoj da se ističeš”, “prepusti drugima da prepoznaju tvoje kvalitete”, itd. Takav stav, naravno, deluje samosaboterski u situacijama kada je potrebno da osoba pokaže svoje kvalitete a još više kada drugima treba da govori o svojim dobrim stranama i talentima. Zato, ako nam neko učini uslugu, da poklon ili kompliment, treba se zahvaliti i prihvatiti, osim ako nije u pitanju nešto što nam može naneti štetu. Ali ne treba se preispitivati jesmo li to zaslužili.

Koja je razlika između samosabotaže i autodestruktivnosti?

– Uzrok samosabotaže, uglavnom, leži u izvesnoj unutrašnjoj podvojenosti, nesigurnosti, negativnim i samopodrivajućim stavovima kojih možemo biti svesni ili nesvesni. S druge strane, autodestruktivne osobe, pored želje da povređuju sebe, imaju potrebu i da povređuju druge.

Sklonost ka sabotiranju sopstvenih planova i želja može da bude odraz nesigurnosti u sebe ili realna procena da nismo dorasli nečemu što je možda samo na nivou naših fantazija…?

– Ima osoba koje za svaku Novu godinu napišu listu želja ili planova. Najčešće nešto od toga ostvare, a nešto i ne… Ima nekih stavki u tim planovima koje ponavljamo iz godine u godinu i opet ništa ne uradimo. Da bismo te ciljeve i ostvarili, treba i da radimo na njima, da proširimo svoje veštine i znanja, ali i da se suočimo sa unutrašnjim saboterima, negativnim stavovima i osećanjima koji nas blokiraju i unazađuju. Kao u izreci: “Ko želi, pronađe način, a ko ne želi, pronađe izgovor”

Ako stalno biramo neodgovarajuće partnere, slične po strukturi ličnosti, ali koji ne mogu da nas usreće, da li je i to vid autosabotaže i pravljenja “programa” neuspelih veza?

– To je veoma često slučaj. Skloni smo da ostvarujemo svoja proročanstva i u ljubavi. Ako neko kaže: “Uvek se zaljubim u muškarca koji me zanemaruje i ne poštuje”, onda obično tako i bude. Drugo je pitanje šta je uzrok takvog izbora i šta dobijamo time što smo zanemareni i što nas ne poštuju. Ko je bio takav u našoj porodici i čiji smo ljubavni obrazac preuzeli iz ljubavi i lojalnosti..

Koliko je svest o tome da sami sebe sabotiramo dovoljna da se s njom izborimo?

– Svest o sabotiranju nas upozorava i na ono što radimo i na moguće posledice. Kada postanemo svesni šta radimo i čemu to vodi, možemo da se pokrenemo i prevaziđemo samosabotažu. Međutim, kada je u pitanju dugotrajna samosabotaža u određenim oblastima, potrebno je i više razmišljanja i više akcije da bi se okolnosti promenile.

Kako autosabotaža može da se prevaziđe?

– Svaka zavisnost praktično je izlečiva pod uslovom da sebi priznamo problem, udaljimo se od lošeg okruženja i društva i potražimo stručnu pomoć. Kod samosabotaže postoji uvek izvesna podeljenost. Dobro je da postanemo svesni onih naših unutrašnjih delova, suprostavljenih stavova i osećanja. Na primer, jedan deo mene želi da se otvori ka novoj ljubavi, a drugi deo se vraća na staru ranu i razočaranje, povređenost vezanu za prethodnu emotivnu vezu. I dok se jedan deo raduje novoj ljubavi, drugi se boji. Posvetite se onom svom delu koji je slabiji i traži neku vrstu utehe ili podrške. Ojačajte ga. Razgovarajte sa njim. Podržite ga pozitivnim stavovima. Zatim krenite u akciju. Akcija je ključna za razbijanje ličnih sabotaža. Na primer, održite tu prezentaciju koje se bojite. Možda neće biti savršena, ali će vam doneti puno iskustva. Sledeća će biti još bolja… Jer ako radite samo lake stvari, život će vam biti težak. A ako ste spremni da radite i one teške, život će vam biti lak.