Skip to content

Šta su to fobije i kako se leče?

  • by

1. Do danas je opisano i proučeno oko 200 fobija, mada neki smatraju da ih ima oko 500. Ipak situacija ili objekat straha može biti i iracionalan pa je stvarni broj fobija nemoguće odrediti. Šta je u stvari fobija?

Fobije su posebne vrste straha koji može da se pojavi u kontaktu sa različitim objektima, u određenim situacijama ili kada je potrebno da izvedemo posebne aktivnosti. Osoba koja ima fobiju oseća stah koji prate najrazličitiji neprijatni fizički i psihički simtomi i najčešće je svesna da je njen strah sasvim nerealan, preteran i iracionalan. Različite fobije mogu se javiti još u dečijem uzrastu i tokom puberteta ali mogu da se ispolje u svakom životnom dobu.

2. Skloni smo da u svakodnevnom govoru kažemo kako imamo fobiju od nečeg ili nekog… Ipak, to je samo način da izrazimo strah od nečega. Da li je tanka linija između straha i fobije? Koja je razlika između njih? Kako da razlikujemo fobiju od “običnog” straha?

Svi mi povremeno imamo različite strahove i situacije koje su nam neprijatne ili ih se bojimo. Na primer osoba koja ima strah od zubara će osećati napetost, jezu, znojiće se i podrhtavati ali će ipak sesti na zubarksu stolicu. Za razliku od nje, osoba koja ima fobiju od zubara, zbog intenzivnog straha i panike koju doživljava neće ni prići zubarskoj ordinaciji.

Za razliku od toga, fobični strah ometa osobu u svakodnevnom životu i u obavljanju različitih životnih aktivnosti. Zbog toga, ličnost kod koje se razvio fobični strah počinje da izbegava određene situacije i aktivnosti u kojima bi mogla da se suoči sa temom svoje fobije. Ona na taj način počinje da razvija različite strategije delovanja i zaštite i ograničava svoje aktivnosti, kretanje, odnose sa drugim ljudima, sve da bi se sačuvala od pojave fobičnog straha. Ukoliko ta situacija potraje, razvija se takozvani “fobični karakter” u kojima se izbegavaju sve situacije koje mogu da dovedu do ispoljavanja fobije.
Na primer, ženi se razvio strah od pasa nakon napada komšijskog psa. Ona nakon toga počinje da izbegava da prođe pored njegove kuće, a ubrzo zatim i prolaženje određenim ulicama u kojima bi mogla da se susretne sa životinjom. Ukoliko vidi psa ona se u strahu povlači i ide obilaznim putevima tako da može veoma da potraje dok ne dođe do svog odredišta. Počinje uglavnom da se vozi kolima i izbegava otvoren prostor. Traži da neko ide sa njom kad god izlazi iz kuće i da joj “drži strah”. Odbija da ide u posetu prijateljima koji imaju psa.

3. Fobije se najčešće pojavljuju u detinjstvu i tokom odrastanja, mada mogu da se pojave u bilo kojem životnom dobu. Koje fobije su najčešće?

U detinjstvu se na različitim uzrastima pojavljuju takozvani i relativno uobičajeni “razvojni strahovi” od mraka, bolesti, životinja, duhova, baba roga, paukova, polaska u školu itd, ali oni najčešće budu prevaziđeni tokom sazrevanja i ovladavanja novim situacijama. Češće je izbijanja strahova i fobičnih reakcija u takozvanim fazama separacije od roditelja i ulaska u novu razvojnu fazu ili životnu situaciju. Na primer, kada se dete uključuje u vrtić, odvaja od roditelja, polazi u školu, doživljava promene u okruženju i odnosima, kao što su na primer preseljenje u novi kraj, promena škole, razvod roditelja ili smrt člana porodice.

Fobije uopšte nisu tako retke kao što se misli. Prema izvesnim istraživanjima 10% ljudi pati od određene fobije. Svaki deseti čovek se boji letenja, odlaska zubaru i prizora krvi .Najčešći su strah od paukova od zmija. Zatim, strah od visine, strah od situacija u kojima je teško pobeći (gužva, masovna okupljanja, javni prevoz), strah od pasa, od grmljavine, od inekcija, od društvenih situacija, javnog nastupa, infekcija bakterijama, itd.

4. Neke dečije fobije nestaju na pragu puberteta, ali manji deo može da se prenese i u odraslo doba.  Kako dokučiti kod odraslih da li je to neka nova pojava ili ponovo aktivirana fobija iz detinjstva?

Fobije su obično prouzrokovane događajima zapisanim u našem umu kao opasnim ili smrtonostnim, bez obzira da li je to njihova objektivna karakteristika ili ne. Kada se ponovo nađeno u situaciji koja je slična, ili ima neke slične elemente i atmosferu, skloni smo da nesvesno i telesno reagujemo kao da se ta situacija ponovo dešava. Nekad se fobije nauče tako što gledamo reagovanje roditelja, braće ili bliske osobe.

5. Da li su fobijama više sklone žene ili muškarci?

Fobijama su sklone i žene i muškarci, ali prema statistici nešto više žene, pogotovo agorafobiju. Za njih je specifično da se više boje bolesti, liftova, malih i zatvorenih prostora, insekata, slepih miševa, parkiranja, debljine, starenja… Muškarci češće imaju fobiju od krvi, visine, lekara, škole, dlaka…

6. Osobu koja pati od fobije, odaje ponašanje u situacijama kada dođe u kontakt ili zna da će uskoro doći u kontakt sa stvarima i situacijama kojih se boji. Koji su najčešći simptomi fobije?

Ispoljavanje fobije u pogledu određenog objekta, aktivnosti ili situacije može da prati veliki broj različitih fizičkih simptoma kao što su lupanje srca, gubljenje daha, bol u grudima, crvenjenje i znojenje, osećaj slabosti, drhtanje ruku, suva usta. Osoba oseća teskobu, uznemirenost, potrebu da pobegne, nekontrolisani strah, paniku, zbunjenost. Ona doživljava da ne može da se kontroliše i sva je obuzeta iracionalnom situacijom.

7. U nekim slučajevima, osećaji teskobe mogu da se jave čak i kada predmet straha nije pred nama, već samo očekujemo susret s onim čega se bojimo. Postoji li način da se to prevaziđe? I da li način lečenja i terapija zavisi od vrste fobije?

Postoji nekoliko različitih terapijskih pristupa fobijama i različitim vrstama fobija. One najčešće obuhvataju pravljenje hijerarhije situacija koje izazivaju strah, od odnih kojih se osoba najmanje plaši i oseća samo blagu uznemirenost do onih u kojima je potpuno preplavljena užasom i paničnim strahom. Onda se uz primenu vizuelizacije i tehnika ralaksacije prolazi, stepenicu po stepenicu, od najmanje stresne situacije ka onima sa većim stepenom uznemirenosti. Gradiranjem strah se postepeno povlači. Vežbe se u sledećoj fazi izvode u postepeno pojačivanoj realnoj situaciji sve dok osoba ne uspe da se suoči i prevlada svoj strah najjačeg intenziteta. Na primer, neko ko se boji psa, u završnoj fazi će mu prići, uspostaviti kontakt sa njim i pomilovati ga. Sam proces gradiranja se izvodi nekoliko puta sve dok osoba ne postane sasvim mirna i opuštena i situaciji u kojoj je prvobitno imala fobičnu reakciju.

8. Neke fobije su češće od drugih, pa čak 10% ljudi godišnje oseti fobiju zbog letenja, odlaska zubaru ili prizora krvi. Takve reakcije opisuju se kao jednostavne fobije. A kakve fobije još postoje?

U jednostavne ili specifične fobije spadaju strahovi od specifičnih objekata ili situacija koji obično započinju u detinjstvu ili mladosti. One se obično razvijaju iz posebnih doživljaja koje je pratio veliko osećaj straha – na primer kad se malo dete susretne sa ogromnim psom. Takođe mogu da nastanu i učenjem fobične reakcije od roditelja i drugih bliskih osoba. Jednostavne fobije su vezane za jasne objekte i situacije (životinje, vađenje krvi, letenje, uzimanje određene vrste hrane, grmljavine, mraka) i obično se ne menjanju tokom vremena.

Pored jednostavnih fobija postoje i socijalne fobije koje se ispoljavaju kao neprijatnost u društvu drugih osoba, pojedinaca i grupa. Takva osoba obično ima problem da stupi u kontakt sa drugim ljudima, upozna nove ljude, bude odbijena, da iznese svoje mišljenje u javnosti, da će biti osramoćene ili ponižene.

9. Relaksacija je jedan od prvih oblika lečenja fobija. Međutim većini ljudi je potrebna stručna pomoć psihologa tj. psihoterapija. Koji tipovi terapija su najbolji za rešavanje pojedinačnih problema?

Kod blagih fobija mogu se primeniti neki metodi samopomoći.

  1. Suočite se sa svojim strahovima postepeno i u situacijama u kojima se osećate sigurno i zaštićeno. Da biste pobedili strahove potrebno je planiranje, vežba i strpljenje. Počnite od situacija kojima možete da upravljate. Napravite listu situacija koje su povezane sa fobijom. Napišite ono što vas najmanje i najviše plaši. Postepeno se suočavajte sa jednom po jednom situacijom. Ne prelazite na sledeću dok niste ovladali predhodnom.
  2. Naučite neku tehniku relaksacije. Disanje i opuštanje će vam pomoći kada strah počne da se pojačava.
  3. Sklonite sa strane negativne misli. Nemojte da ih hranite, razvijate i podržavate, Ne borite sa sa njima. Jednostavno promenite svoju mentalnu temu i zamenite je bilo kojom oblašću koja vam je zanimljiva i pozitivna.

Za jake i intenzivne fobije nižno je obratiti se kvalifikovanom stručnjaku. U tom slučaju, lečenje fobija koriste se različiti teorijski i metodološki okviri.

U psihoanalitičkim i psihoterapijskim pristupima nastoji se da krlijent prodre duboko u unutrašnje konflikte i emotivne povrede koje su dovele do pojave anksioznosti i fobičnog straha. Lečenje može da potreje od nekolko meseci do godina i obično dovodi do povlačenja fobičnih strahova.

Kognitivno bihejvioralna terapija je usmerena na promenu ponašanja i reakcija u situacijama koje izazivaju strah. Ona takođe pomaže osobi da razume promene koje nastaju u načinu mišljenja pri pojavi straha. Obuhvata izlaganje i konfrontiranje sa objektima i situacijama koje dovode do straha. Intenzivno se izvodi 20 sesija u nekih mesec dana i posle tog perioda 80% klijenata je oslobođeno fobije. Međutim, nakon nekog vremena neke fobije se ponovo pojave ili se transformišu u druge vrste strahova.

Bihejvioralna terapija se ne bavi kognitivnim elementima nego se usmerava na postepeno izlaganje klijenta objektima ili situacijama kojih se plaši. Bez obzira na brze rezultate i kod ovog pristupa se ponekad kasnije kod pacijenata pojave novi strahovi i anksioznost.

Energetska psihologija uključuje metode koji veoma smanjuju nivo stresa i povećavaju doživljaj telesnog i mentalnog blagostanja.

Neuro-lingvističko programiranje je posebno kreirana tehnika da razume uticaj neverbalne i verbalne komunikacije na ljudski mozak. Po tome, svako ponašanje ima određenu strukturu koja može da bude promenjena. Obično je potrebno 10 do 12 sastanaka da se fobični problem reši.

10. Kako osoba može da zna da se izlečila od neke fobije? I postoji li neka “garancija” da se ona više nikada neće vratiti?

Ima mnogo pristupa kojima fobija može relativno brzo da nestane iz našeg života, međutim ni jedan pristup ne može da potpune garancije. Ono što je značajno, to je da ne moramo da živimo sa fobijom.